vijesti iz nutrine
kolibra
Blog
ponedjeljak, veljača 25, 2008



ne mogu izbrisati sve te žene u mojoj
glavi, ne mogu ih
izbrisati.

stoje u meni, plešu, vode duge monologe,
vide se na van.

nekad sam sama
nekad s njima sjedinjena:
sokolarica u mongoliji
inuitkinja na rubu sante

spremna za skok
u nepoznato.

nekad čučeći perem suđe na podu
u alžiru, maštam o stanu s tekućom
vodom, kuhinjom i kadom.

čekam te da se vratiš iz skupljanja
starog željeza na obližnjem smetlištu,
spemam kus-kus i grijem tri puta
dok dođeš okasnio, sivog lica
i očiju smućenih od umora.

naša nas djeca gledaju s nadom
s gornjeg dijela kreveta na kat
kojeg si sklepao
kako si najbolje znao.

mi liježemo u donji, zurimo u mrak.

negdje vani čeka bolji život
na nas, sigurni smo, negdje dozrijeva
naš žuti plod spreman da se rasprsne.

noć nas onda omekša, smanji, lakše je
tako spavati u tijesnom.

ne mogu izbrisati sve te žene u mojoj
glavi, ne mogu ih izbrisati.

njihove misli koje me opsjedaju,
lica koja preuzimam.

stavljam crvenu točku posred čela
zatežem sari i dižem skute
dok obilazim rižina polja i pjevam
berući masline na braču. dugo udišem
zoru na kozjaku a onda sred mosora
bacam boju na platno
divljim potezima
koji vole moje ludilo.

zagrebem malo pod kožu
i vidim druga vlastita imena,
druge pulsirajuće boje.

tko smo uopće, što smo
kad se zgulimo do kraja?

možda smo sokolarice
možda ribe
možda mačke
možda besane blogerice

možda gatamo u dlan

možda recitiramo na njemačkom
možda smo lude za flamencom
i pjevamo fado

možda brijemo da smo fabrio
možda smo opasnost za okolinu
možda smo muze, slikarice
možda iscjeljujemo gongovima
i ljetujemo u korinjaku

možda smo viditeljice morskoga čovika
možda smo u visu
možda na visu kuhamo brujet s karuzom
možda pjevamo wagnera u bayreuthu

možda smo crne udovice
možda plavuše u ilegali
odbjegle barunice
možda smo samo kap
u moru
samo perla krunice

možda smo fatalne
možda smo epohalne
možda imamo poprsje kao
claudia cardinale
možda smo pletilje čipki
možda smo žrtve silikona
možda smo audience whores

možda smo introvertirane
možda zujimo
možda smo pasionirane
rješavateljice križaljki
možda plesačice na trapezu.
možda batane na vezu
u rovinju
i poema od pahuljica
u inju

možda smo pozaspale
možda se tek budimo,
pobunjene trnoružice
možda po pustopoljini
bludimo raščupanih kosa
izbezumljene. u očima ludi sjaj.
možda smo sirote sestrice
velike loreley!

možda šapćemo u nekoliko oktava
možda izokrećemo činjenice
u svoju korist

možda baš nama stižu pisma
u kljunovima golubica
kao nekad davno

možda visimo s grana
kao pavijani
kao ljubav svima dostupna
koja se bere
u obliku višnje marele

možda smo zafrkantice
možda oljine trafikantice
iz norveške
i nosimo duge gaće
od krzna bijeloga medvjeda
kako bismo preživjele
surovu europsku zimu

možda smo bijele vučice
podivljale žene
i one divljake biljke
necijepljene

dobrovoljno omađijane
međusobno protkane
nomatkinje koje odu
da se nikad ne vrate

možda smo poludjele paunice
pa se klanjamo
i sklanjamo u stranu
svoj otrovnozeleni
rep

možda nosimo
ludilo u zapučku
ili na čelu
kao crven znamen

ne vraćamo se iz tog
dobrovoljnog izgnanstva
tu nam je dobro
amen!

 
kolibra @ 13:28 |Komentiraj | Komentari: 0